Ispovest kulturnog potrošača ili kako potrošiti 360 evra u jednoj šetnji.
…sa hrabrošću u oba džepa pišem ovaj tekst.
Shvatila sam da kada bih pred noge rasprostrla spisak stvari koje mogu da stavim na spisak „potrebnih stvari“
…verovatno bih po tom spisku mogla da hodam od Pravnog fakuleta do Kalemegdana!
…Na početku te šetnje ka poslu, prolazim pored izloga sa pidžamama. To su one pidžame pored kojih vaše izgledaju kao krpe za prašinu iz XVIII veka. Hm, uviđam koji je Disney lik aktuelan ove jeseni (volim ga, to je dodatni problem), i vršim mentalnu zabelešku. Pidžama, 30 e.
… u blizini se nalazi šljašteći natpis „xxxDENT“, koji uspeva da me podseti na moju drugaricu Anicu iz Treviza, koja mi je još početkom godine, kada smo bili kod nje na vikendu, dala neke futurističke ampule, koje služe za beljenje zuba (eto, ako vam je važno da vam se zubi slažu uz…na primer – papir na kom štampate). E, sad, da bih ih iskoristila, treba mi da odem kod zubara – modelara, da mi napravi neki kalup… i to nikako da uradim, već mesecima.
…40- ak e, ako se dobro sećam…
…Knjižara! Ah, konačno…mesto na kom me ne grize savest ni za jednu paru koja mi na njemu ispadne. Al, nelezivraže..
.…uvek ima nešto za gric gric gric, nešto apsolutno ne – neophodno, nešto zbog čega ću ponovo osetiti tu sramotu svoje gedžetfanije…dizajnomanije…15 e.
Nastavljam dalje, odlučivši da gledam u nebo, tamo ništa ne košta ( a možda je i oblak servirao neki redizajn, pa izgleda kao slon, ili kao avion…),
no, dižući pogled hvatam krajičak svoje šiške u vidnom polju..i setim se.
Mirko me čeka na farbanju. Rekao je da će boja biti „savršena“ tek iz drugog puta. „Drugi“ se približio. 15e.
…a kada sam već počela da razmišljam o kosi, nametnula mi se i misao o licu. Otkud sad misao o licu? Pa, bivajući u knjižari videla sam novog T.Parsonsa „O životu, smrti i doručku“, knjigu koju mi je Violeta donela za rođendan. U jednom od poglavlja Toni sa mnogo entuzijazma prepričava svoju posetu kozmetičarki Suo Min (ne mogu da se setim imena), koja „radi“ sa i na holivudskim zvezdama, Oprama i sličnim personama. Elem, Toni je bio volšebno oduševljen i krajnje ekstatičan opisujući tok tretmana i after effect, toliko da je zagolicao moju potrošačku kulturnost, i uspeo da me navede na to da se zapitam kada sam poslednji put bila kod kozmetičara (hm, nekada su me romani navodili na drugačiju vrstu pitanja…)
Te se tako i to našlo na spisku. Dobar tretman? 130 minuta? Višiji, Aveni i slična imena. 40 e. najmanje.
e, pa sad. mislim se već pomalo ljuto na tom trenutku. kad je spisak već toliki, onda ću ga završiti sa svim onim pored čega svetli lampica.
…ovakvih, naravno, srbija nema, a one kojih ima (u najboljem slučaju sa tufnama) – 40 e,
– nije ovo taj model. Onaj koji košta oko 90 e omogućuje da se voće, biljke, ljudi, stvari i po koja životinja ubacuju bez ljuštenja. od svega pravi sok. ipak želim sveže ceđeni sok za svoje dete, a nedajbože da se umaram ljuštenjem.
Slike se vrte, kombinuju, trče jedna ispred druge. Daleko je ovo od celog spiska, ali znam da blogeri nemaju tolike sate za čitanje, a imam ipak i malo obraza 😉
Tu su slike, sve dok ne zavrtim glavom.
Mentalni šamar i neverica.
Da li je moguće?
Počeviši od nožnog palca, pa do vrha dlake na temenu, od onoga što mi visi na ramenu do svakog i najmanjeg predmeta koji mi je u torbi, preko svega što mi ruke uhvate da bi koristile…do toga da danas, od svake naše stvari postoji bolja stvar. mnogo bolja. mnogo lepša. možda preciznija u izražavanju toga “ ko smo mi“ (ako stvari to uopšte mogu). to je tako. mnogo je kreativnih, dovitljivih umova, mnogo je onih kojima je to važno.
pa se pitam.
Koji je spisak zaista zaslužio da postoji?
Da li biste priznali da je laž da su vam na spisku „Sreća, zdravlje, zadovoljstvo“? Da li ste svesni svog spiska i kako filtrirate beleške?
Čemu dozvoljavate da vam postane važno i kako očuvavate ono što to zaista jeste?
Anja, stvarno dobar način razmišljanja. Koliko nam je zaista potrebno da kupujemo i koliko kupovinom zaboravljamo na prave vrednosti.
Moj spisak koji zaslužuje da postoji je iz domena „za pare se ne može kupiti“. Ali ne bih oklevao da potrošim „kintu“ na gore navedeni da su mi stavke potrebne. Zato samo napred udovolji sebi ukoliko već nisi. 🙂
heheh, na mom Pravom spisku su kosmička putovanja i eliskiri, razni, ali, kad je reč o ovom , nešto ostvarivijem…upravo je reč „potrebno“ važna! Da li mi je potrebno sve što mi se čini da mi je potrebno 😉
A možda tu dilemu razbija samo golo pitanje – da li i koliko mi je dostupno sve to. A ako jeste – da li bih radije sačuvala tu kintu za put do alhambre ili pravila sok od jabuke ;))))
Na neki način ti je potrebno inače ne bi obratila nikakvu pažnju na te stvari.
Eeee, daaa sve se vrti oko „dostupnosti“ ovih dana. Mnogima je i ovaj tvoj skromni spisak Alhambra. 😦
Dobar ti dan Anja. Svaka roba danas ima svoga kupca, ali ipak kakav nam je standard,mnogi od nas kupuju tek kad moraju-ili mogu. Npr.,druge patike se ne kupuju dok se stare ne pocepaju. Važno je plaćati redovno režijske troškove, i po mogućstvu potrošačka korpa što raznovrsnija (hrana).
…potpuno tačno. zato sam ja i zapitana nad ovim, prve patike mi se nisu pocepale ;))))) hvala na komentaru!
Sta da ti kazem , dobila si jos jednog pratioca da ne kazem followera 🙂 Sta ti je ovaj blog virtuelni svet…Nenad te stavi u svoj clanak da si preporucila film i ta na, upali se lampica i eto mene kod mog blogerskog sapatnika 🙂 i jos vidim da ima filmova kao i kod mene u Blogerskom dvoristu i mogu da kazem samo da cemo se lepo druziti 🙂 Bar sa moje strane su vrata otvorena 🙂 hehe
Marko Burazor