…Umivam se u kupatilu. kroz trošan, nekada zeleni prozor začujem nepoznati glas, pita: „Da vam donesem mleka i jaja?“ i shvatam da sam na selu. Ujedno mi se jedu jaja i pije mleko, kao nikada ranije.

…Zatvaram oči, ležeći na ćebetu, prilično me bocka korov, čak mi je i malo hladno „na noge“, a slušam nešto za šta nisam sigurna da li su zrikavci ili skakavci, i shvatam da uživam. I da mi ustvari nikada nije bilo važno ko zriče, sve dok to dovoljno često čujem.

p.s …sveže mleko budi atavizam! 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s